
Ponekad "masterklas" nije dovoljan za Oskara
Vreme čitanja: 3min | uto. 23.09.25. | 12:13
Ni filmski, ni fudbalski Oskar nije nagrada za životno delo... I za osvajanje mora da se poklopi mnogo, mnogo kockica
Tjeri Anri, Ćavi Ernandes, Andres Inijesta, Andrea Pirlo, Đanluiđi Bufon, Frank Riberi, Vesli Snajder, Manuel Nojer, Robert Levandovski, Mohamed Salah, Luis Suarez, Virdžil Van Dajk... Završili su, ili će (izvesno) završiti karijere bez Zlatne lopte. A svaki od njih je u nekom trenutku karijere ili rasponu od nekoliko godina u nogama i(li) rukama imao fudbal vredan fudbalskog Oskara.
Samo što za Oskara nije uvek dovoljno izvesti glumački masterklas. Niti je Oskar nagrada za životno delo. Zna to dobro Leonardo Di Kaprio, pre 2016. godine verovatno najbolji nekrunisani glumac planete. Kada je 2004. godine blistao u "Avijatičaru", na putu do Oskara (2005) isprečio mu se Džejmi Foks briljatnom interpretacijom Reja Čarlsa. Dve godine kasnije, ulogom u "Krvavom dijamantu" ponovo je bio u konkurenciji za najlaskavije kinematografsko priznanje, ali je lični vrhunac na filmskom platnu tada dosegao Forest Vitaker vanvremenskom ulogom Idija Amina, čuvenog diktatora iz Ugande u filmu "Poslednji kralj Škotske".
Izabrane vesti
Došla je 2013, "Vuk sa Vol Strita" i delovalo je da će Dikaprio končno pozlatiti svoj talenat. Ali tada se desio u Metju Mekonahi, "Dallas buyers club" i uloga iskušenog teksaškog kauboja kojeg proždire HIV, kojeg društvo 80-ih godina prošlog veka stigmatizuje, dok švercuje zabranjene lekove kako bi spasao sopstveni život.
A onda je meksički reditelj Alehandro Injaritu 2015. godine napravio "Revenant", poligon sa na kojem je Leo iscedio čitavu paletu glumačkog majstorstva i 2016. postao oskarovac. Tridesetak i godina i kusur ranije, bio je Dikaprio tinejdžer popu Jamala kada je u filmu "What'a eating a Gilbert Grape", pokazao sirovi talenat za Oskara (i umalo ga osvojio za sporednu ulogu).
Usman Dembele je osvojio fudbalski pandan Oskaru. Imao je brojke, imao je najvažniji trofej, imao je ulogu i doprinos kada god je njegovom timu bilo važno. Jamal nije mogao da mu parira brojkama, nije osvojio Ligu šampiona i zato je ostao bez Zlatne lopte. Za dobar deo javnosti nepravedno jer u mnogim velikim (i ne tako velikim) utakmicama prošle sezone, videli smo korak, potez, dribling, rešenje, šmek koji nijedan drugi fudbaler na planeti ne može tako uverljivo i atraktivno da reprodukuje. Da je kriterijum za osvajanje Zlatne lopte broj izvedenih majstorija, da se prevashodno ceni atraktivnost postignutih i nameštenih golova, Španija bi, a ne Francuska, imala laureata.
Kako su samo fudbaleri Barselone gledali u tada 17-godišnje dete u produžecima protiv Intera. Verovali su da samo to čudo što se rađa u nekoliko decenija može da ih spase. I on je igrao dečački neopterećeno, veteranski ubedljivo, lako, a otresito. Ali desila se partija karijere Interovog golmana Jana Zomera, desila mu se stativa u fudbalskoj nadoknadi koja je sprečila je Barsu da ode u finale i da Dembele i Jamal u direktnoj, najpravednijoj mogućoj borbi odlučuju o dobitniku Zlatne lopte četiri meseca pre njene dodele.
Ali Barselona nije umela da stane, da se povuče, makar u sudijskoj nadoknadi, da odbrani rezultat koji ju je vodio u finale. Primila je gol u poslednjim sekundama utakmice i pala je fudbalska berza Vukova iz Katalonije. A uzročno posledično, zbog pada Jamalovih, Dembeleove akcije su porasle.
Bio je Francuz savršeno precizan protagonista najvećeg fudbalskog blokbastera sezone 2024/2025, sve scene snimane su iz prve, svaki kadar bio je potpuno prirodan, bilo da je tresao mreže, nameštao golove, a uz to igrao najbolji presing na planeti... Presing od kojeg su golmani strepeli, a publiku zadivio čak i više nego golovima.
Jamalovo je da nastavi da snima. Bioskopske sale odavano je počeo da puni. Pitanje je vremena kada će postati oskarovac. Ostaju mu još dve šanse da prešiša Ronalda Nazarija i postane najmlađa Zlatna lopta svih vremena.
tagovi
Obaveštavaj me
