
Trener koji čini tim boljim: Marko Nikolić je dobio – sve!
Vreme čitanja: 5min | čet. 15.05.25. | 14:10
Srpski trener posle „šampiona Moskve“ može da postane i osvajač Kupa Rusije, mada je jedini koji iz tog takmičenja nije ispao
Kao što bi njegov prijatelj Željko Obradović rekao, tako i Marko Nikolić može da kaže: idemo tamo gde bi trebalo da završimo. A to bi trebalo da bude tron. Srpski trener je još jednom potvrdio da je specijalista za eliminacione borbe, pošto je CSKA iz Moskve doveo do finala Kupa Rusije i 1. juna će biti u prilici da osvoji još jedan trofej. Kao što je u Srbiji činio sa Partizanom, u Mađarskoj sa Videotonom, a u najvećoj državi sveta sa Lokomotivom. Evo ga opet, samo jedna utakmica ga deli do znamenja, mada je 45-godišnji Beograđanin već – pobednik.
Razlog je jednostavan, njegov tim je jedini u ovom izdanju koji nije ispao. Da, da, dobro ste pročitali. Suština je u komplikovanom sistemu takmičenja, koje omogućava drugu šansu ekipa koje su u jednom trenutku eliminisane, pa će tako, na primer Spartak Dejana Stankovića, imati popravni protiv Rostova da zakaže duel sa Armejcima.
Izabrane vesti
Istim onim koji su u grupnoj fazi Kupa Srbije bili bolji od Krasnodara, lidera na tabeli Premijer lige; na prvoj prepreci nokaut-faze izbacili Rubin kao tim iz gornjeg doma; onda bili bolji od gradskog rivala Dinama – u tom trenutku bolje plasiranog u poretku –na kraju izbacili Zenit, aktuelnog prvaka džrave i do srede veče vlasnika duple krune.
Sve timove koji su do pre nekoliko meseci bili ispred njega na tabeli Marko Nikolić je nadmudrio.
„Čestitam ekipi na plasmanu u 'drugo' finale. Rekao sam pre utakmice i ponoviću: prvi put u životu, moj tim mora da igra dva finala. Trenutno je ostao samo jedan tim u Rusiji koji nije ispao iz kupa, to smo mi, a moramo da odigramo još jednu utakmicu za trofej. Pohvalio sam momke za posvećenost, koncentraciju, veru i kvalitetan fudbal. Moram da pomenem i atmosferu na stadionu – bilo je neverovatno! Ovo je vrsta fudbala u kojoj svi uživaju: igrači, treneri, navijači, novinari i svi koji gledaju utakmicu na televiziji. Bio je to fudbalski festival“, ushićen je Srbin posle pobede nad sastaovm iz Sankt Peterburga (2:0), kojom je nadoknađen minus iz prvog meča polufinala, pre nego što je domaćin na VTB areni pred 27.659 gledalaca (rekord u kup susretima na ovom stadionu) prošao u finale.
Ima i razloga, pošto CSKA igra izuzetno kvalitetan fudbal. Takmičarski, pre svega. Praćen jasnim principima u igri koji su Nikolića i preporučili da prošlog leta zameni Vladimira Fedotova. Preuzeo je tim koji je okončao prvenstvo na šestoj poziciji na tabeli, a u kupu stao baš u polufinalu. Tim iz koga je tokom leta u PAOK otišao Fjodor Čalova i „odneo“ golove koji su garantovali da je najbolji klupski strelac; iz koga se kreativni vezista Viktor Davila vratio u Latinsku Ameriku; iz koga je zimus jedan od najstandardnijih članova Saša Zdjelar prešao u Zenit. Tim bez velikih imena ruskog ili međunarodnog fudbala kakvi su bili nekad, oslonjen na resurse iz Akademije.
A bez novca za pojačanja. Bez ulaganja na kakva zahvaljujući sponzorima lako mogu da računaju Spartak, Zenit i Dinamo, a zbog mulitimilionera u liku Sergeja Galickog i Krasnodar. Zato je bilo razumljivo što je u delu sezone imao šarene rezultate, ali kako to kod Nikolića – i Obradovića – obično biva ekipa mu najbolje igra u završnici ciklusa. Nije slučajno što opet nema povređenih fudbalera, zahvaljujući radu kondicionog trenera Gorana Basarića i što je zahvaljujući rotacionom sistemu, u saradnji sa saradnicima Radojem Smiljanićem i Aleksandrom Rogićem, uspeo da svima da šansu. Povrh svega da od novembra ne zna za poraz, a da u 2025. njegov učinak bude vrednovan kroz dve nagrade za trenera meseca u Premijer ligi (mart i april). I što komplimente na njegov račun „spaju“ tamošnji velikani, bivši i sadašnji igrači, kao i treneri.
CSKA je u 2025. ušao sa šeste pozicije na tabeli, a onda je furioznim stilom, maltene u dahu, kao one godine kad je Marko Nikolić doneo Partizanu duplu krunu, rušio prepreke i obilazio rivale na tabeli. Najpre „njegovu“ Lokomotivu, pa Dinamo, pa Spartak (sve ih savladao). Jasno je, Armejci su najbolji tim Moskve u kalendarskoj godini, sa jasnim argumentima da budu najbolji i u celoj Rusiji za period od 1. januara do danas, iako će titulu osvojiti Krasnodar ili Zenit.
Upravo je u poslednjih nekoliko meseci pokazao da može da se nosi sa sastavom Sergeja Semaka (odoleo mu u prvenstvu, izbacio iz kupa), ali i da naudi Krasnodaru (savladao ga u poslednjem kolu Premijer lige i „otvorio“ trku za titulu). Sveukupno, na poslednjih 17 zvaničnih utakmica ima samo jedan poraz, ispostavilo se nebitan, jer je 0:2 na Gasprom areni nadoknađeno u revanšu. Između ostalog, zahvaljujući Markovom specijalitetu – prekidu. Gol Igora Divejeva za 2:0 u nadoknadi je postignut baš na taj način.
„Visoki, a kvalitetni igrači u vazduhu uvek mogu da postignu golove. Dobri izvođači prekida im to omogućavaju. Plus, trening. To su tri faktora koja daju pozitivan rezultat. Koliko se sećam, na prvom smo mestu po broju golova postignutih iz prekida. Mnogi ljudi znaju da je to manje-više bio slučaj u svakom klubu gde je radio moj stručni štab. Ništa ne bi pomoglo da nije bilo dobrih, visokih momaka poput Roče, Divejeva, Musajeva, Gvarirape, i onih koji sjajno centriraju, Pjanića, Fajzulajeva i drugih“, dodao je Nikolić.
Jasno vam je, osim Miralema Pjanića, koji jeste veliko ime, ali je došao besplatno, kao i veterana među stativama Igora Akinfejeva (nije branio kup utakmice) CSKA nema baš kvalitetan tim. Zato ima kvalitetnog trenera koji taj tim čini bolji. Ima i rukovodioce koji su otvoreno rekli da novca za skupa pojačanja nema. Ima i navijače koji to razumeju.
U takvom ambijentu Nikolić je prebacio plan. A usput podigao vrednost igračima kao što su štoper Matvej Lukin, centralni vezni Matvej Kisljak, krilo Kirilj Glebov, napadaču Tamerlan Musajev. Svi su ponikli u mladom timu CSKA (s tim da se Musajev zaobilaznim putem vratio) i niko nije stariji od 23 godine. I to se gleda. Ko želi da vidi.