.jpg.webp)
Srbija se nada još jednom treneru u Evroligi
Vreme čitanja: 4min | ned. 20.07.25. | 16:03
Put do nje vodi preko Evrokupa i zato je ovo važno takmičenje
Dobro poznata fraza "drugo po snazi evropsko takmičenje" godinama unazad predstavljala je sinonim za Evrokup. Gotovo da nema velikog tima na Starom kontinentu koji u jednom periodu svoje istorije nije bio deo ovog nadmetanja, ma kako god se ono zvalo, a da li je potrebno napominjati da su u novijoj eri šampionski pehar podizali Real Madrid, Valensija, Monako, Virtus i ostali velikani evropske košarke.
Međutim, poslednjih godina došlo je do osipanja timova iz Evrokupa koji su utočište pronalazili u FIBA Ligi šampiona. Najsvežiji primeri prebega sa jedne na drugu stranu "košarkaškog zida" Starog kontinenta napravili su nekadašnji osvajač i učesnik Evrolige Gran Kanarija, kao još jedan španski velikan - Huventud.
Izabrane vesti
Iz sezone u sezonu gledamo svojevrsni pad kvaliteta u ovom takmičenju, dok brojni kritičari najavljuju da će se egzodus nastaviti, kao i to da će FIBA u potpunosti progutati Evrokup koji će postati potpuno marginalan. Međutim, kada se napravi dublja analiza ovo nadmetanje tek sada dobija na značaju.
Pobednik Evrokupa kao nagradu dobija svojevrsni "Sveti gral" evropske košarke, a to je učešće u Evroligi. Treba li nekom veća motivacija da se kroz ovo takmičenje izbori za najveću moguću košarkašku scenu na Starom kontinentu? Gledajući poteze pojedinih timova koji će naredne sezone igrati u Evrokupu može se izvući zaključak da su oni i te kako svesni ove činjenice, a kako sada stvari stoje očekuje nas velika borba dva Srbina.
Bešiktaš Dušana Alimpijevića i Bahčešehir Makra Baraća pokazuju više nego ozbiljnu nameru da naprave rostere kadre da dođu do šampionskog pehara, a potom i glavnog cilja, plasmana u Evroligu.
Napravio je nekadašnji trener Crvene zvezde veliki iskorak sa Bešiktašem i posle osam godina uveo crno-bele u veliko finale turske Super lige, ali je Fener ipak bio bolje. Ovaj rezultat je definitivno dao podstrek svima u klubu da pod komandom Alimpijevića napadnu u predstojećoj sezonu titulu šampiona Evrokupa. Rekonstrukcija tima šalje ostalim izazivačima jasne namere.
Srpski stručnjak koji među navijačima ima status božanstva dobio je odrešene ruke i najpre izdejstvovao da sačuva ubedljivo najboljeg igrača Džonu Metjuza, ali tu nije kraj. Uspeo je Bešiktaš direktno iz Evrolige da dovede Vita Brauna (Monako) i Antu Žižića (Virtus), dok je centar Ismail Kamagate odlučio da ostavi po strani ponudu Pariza i obuče dres Orlova. Na sve to u klub su stigli Entoni Braun koji godinama važi za jednog od najboljih strelaca Evrokupa, a za kraj Alimpijević je dobio i doskorašnjeg pleja Huventuda Devona Dotsona koji je jedno vreme figurirao kao želja pojedinih evroligaša, kao i Brintona Lemara u čije kvalitete smo se uverili dok je nosio dres Cedevita Olimpije.
Stvorio je srpski stručnjak bez dileme ekipu koja će biti među glavnim favoritima za pehar i plasman u elitu, ali mu na tom putu stoji zemljak. Pokazao je Marko Barać u Megi da se ne boji sa omladinom da napadne skuplje, favorizovanije i veće timove, a sada je dobio priliku u Bahčešehiru za nešto sasvim novo.
Tim iz Istanbula je prošle sezone u Evrokupu zaustavljen u polufinalu od Gran Kanarije, no sada su sportski direktor Nemanja Bjelica i mladi srpski stručnjak spremni da dodatno pomere granicu. Baš kao Bešiktaš i Bahčešehir se silno pojačao momcima koji definitivno poseduju kvalitet za najveću evropsku scenu. Direktno iz elitnog takmičenja stigli su Balša Koprivica (Partizan Mozzart Bet), Met Mičel (Žalgiris) i najnovija akvizicija Trevion Vilijams (Makabi Tel Aviv). Paraf na ugovor stavio je levoruki šuter Kejleb Homsli za kojeg je u jednom momentu zainteresovan bio Hapoel iz Tel Aviva, dok su roster dodatno ojačala zanimljiva imena poput Ismeta Akpinara i Hantera Hejla. Šlag na tortu i ekstra začin u receptu Marka Baraća predstavlja dovođenje dugogodišnjeg NBA igrača Malači Flina koji je navodno na stolu imao ponude klubova iz elitnog takmičenja.
Jasno je da Dušan Alimpijević i Marko Barać ne prave timove da bi se sezona u Evrokupu "odradila", već su ciljevi mnogo veći, a put do Evrolige je samo jedan. Neće srpskim stručnjacima biti lako da se domognu evropskog krema. Priliku za uspeh vide i rivali poput Hapoela iz Jerusalima, podgoričke Budućnosti, italijanska Venecija i ostali koji vrebaju šansu iz prikrajka.
Kada je Evroliga na kocki, onda je važnost enormna, a nama ne preostaje ništa drugo nego da se nadao da ćemo od naredne sezone još jednog srpskog trenera moći da posmatramo pored aut linije u eliti.